Access

You are not currently logged in.

Access your personal account or get JSTOR access through your library or other institution:

login

Log in to your personal account or through your institution.

If You Use a Screen Reader

This content is available through Read Online (Free) program, which relies on page scans. Since scans are not currently available to screen readers, please contact JSTOR User Support for access. We'll provide a PDF copy for your screen reader.

LA SCÈNE EMPRISONNÉE — LES ÉCHOS DE LA GUERRE LE CAS DES "TABLEAUX DE MARIJA" DE LYDIJA SCHEUERMAN HODAK

SANJA NIKČEVIĆ
Revue des études slaves
Vol. 77, No. 1/2, Le théâtre d'aujourd'hui en Bosnie-Herzégovine, Croatie, Serbie et au Monténégro : NATIONALISME ET AUTISME (2006), pp. 109-123
Stable URL: http://www.jstor.org/stable/43272299
Page Count: 15
  • Read Online (Free)
  • Subscribe ($19.50)
  • Cite this Item
Since scans are not currently available to screen readers, please contact JSTOR User Support for access. We'll provide a PDF copy for your screen reader.
LA SCÈNE EMPRISONNÉE — LES ÉCHOS DE LA GUERRE LE CAS DES "TABLEAUX DE MARIJA" DE LYDIJA SCHEUERMAN HODAK
Preview not available

Abstract

Monodrama Marijine slike Lydije Scheuerman Hodak imaju oznaku «istinite priče» o silovanju i ratu, o dvije žene, Mariji, majci, i Luciji, njezinoj kćeri, koje iz okupiranog slavonskog sela kroz minsko polje dolaze u osječku bolnicu; majka je putem pobacila, a kćerka rodi kćer i umre na porodu. Prebacujući fokus s jednog mogučeg tragičkog junaka (kćer) na drugog (baku), ovo je i priča životu, urađena na kontrapunktu harmonije i mira, odnosno «sretnog sjećanja» i ratnih sjećanja, «slika strave». Iako priču jedan glas, Marijin, drama se ne ograničava samo na njezinu priču, nego govori i priču Marijine doktorice, psihijatrice Ksenije. Pored međunarodnog odjeka (tiskana u Nemačkoj i Americi, izvedena na poljskom i perzijskom jeziku, videna na više inostranih kazališnih festivala), drama nije imala adekvatan hrvatski kazališni odgovor. Mada objavljene u Hrvatskoj, Marijine slike su se pojavile samo u jednoj privatnoj izvedbi. Drama se ne može uklopiti u vladajući trend tzv. "nove evropske drame". Ni hrvatško, ni evropsko kazaliSte ne voli emotivne komade, već radije poseže za intelektualnim ili metaforičkim odgovorima na stvarnost. Pored činjenice da rat kao tema nije bio često prisutan na hrvatskoj sceni, koji su još razlozi odbijanja? Najpre, suviše snazna realnost koju smo živjeli ili pratili na TV ekranima bila tesko prevodiva u kazališni jezik, zatim želja za zaboravom i normalnim životom, kada se kazaliSte doživljava kao trenutak zaborava ratne stvarnosti i privida normalnog života. Tu su još psihološki osjecaj krivice ili sindrom prezivjelog i strah od cenzure, kao i činjenica da ovaj tekst nije ni za vrijeme, a ni nakon rata odgovarao niti jednoj od vladajucih političkih opcija u zemlji: onima koji smatraju da «što prije treba zaboraviti» i drugima da «ne smijemo nikada zaboraviti».

Page Thumbnails

  • Thumbnail: Page 
[109]
    [109]
  • Thumbnail: Page 
110
    110
  • Thumbnail: Page 
111
    111
  • Thumbnail: Page 
112
    112
  • Thumbnail: Page 
113
    113
  • Thumbnail: Page 
114
    114
  • Thumbnail: Page 
115
    115
  • Thumbnail: Page 
116
    116
  • Thumbnail: Page 
117
    117
  • Thumbnail: Page 
118
    118
  • Thumbnail: Page 
119
    119
  • Thumbnail: Page 
120
    120
  • Thumbnail: Page 
121
    121
  • Thumbnail: Page 
122
    122
  • Thumbnail: Page 
123
    123