Access

You are not currently logged in.

Access JSTOR through your library or other institution:

login

Log in through your institution.

If You Use a Screen Reader

This content is available through Read Online (Free) program, which relies on page scans. Since scans are not currently available to screen readers, please contact JSTOR User Support for access. We'll provide a PDF copy for your screen reader.
Journal Article

Donald Francis Tovey, Aesthetic Realism, and the Need for a Philosophic Musicology / Donald Francis Tovey, estetički realizam i potreba za filozofijskom muzikologijom

Edward Green
International Review of the Aesthetics and Sociology of Music
Vol. 36, No. 2 (Dec., 2005), pp. 227-248
Stable URL: http://www.jstor.org/stable/30032170
Page Count: 22
Were these topics helpful?
See something inaccurate? Let us know!

Select the topics that are inaccurate.

Cancel
  • Read Online (Free)
  • Subscribe ($19.50)
  • Add to My Lists
  • Cite this Item
Since scans are not currently available to screen readers, please contact JSTOR User Support for access. We'll provide a PDF copy for your screen reader.
Donald Francis Tovey, Aesthetic Realism, and the Need for a Philosophic Musicology / Donald Francis Tovey, estetički realizam i potreba za filozofijskom muzikologijom
Preview not available

Abstract

The writings of Donald Francis Tovey and Eli Siegel both point to the need for a philosophic musicology. Throughout his career, Tovey wrote about art in terms of the reconciliation of opposites, and believed music, in microcosm, expressed the nature of reality. Tovey never coordinated these two concepts. Eli Siegel, the founder of Aesthetic Realism, did-and explained: "The world, art, and self explain each other: each is the aesthetic oneness of opposites." This principle provides a conceptual bridge unifying every aspect of musicology. As illustration, we investigate Tovey's description of Haydn's "The Representation of Chaos" from the Essays in Musical Analysis, and conclude with the presentation of a new analytic paradigm for late Haydn. Surprisingly, Haydn, in his late sacred music, employs a distinctly "dodecaphonic" technique, delineating musical structures on the basis of completing the "total chromatic." Here, Haydn anticipates by over a century the procedures of early Webern. /// Donald Francis Tovey imao je jasan filozofijski pristup muzikologiji. Rano i tijekom čitave svoje karijere pisao je o umjetnosti u okvirima pomirbe suprotnosti; vjerujući da je glazba nešto što u makrokozmosu izražava prirodu stvarnosti. Medutim, nikada nije bio u stanju opisati taj mikrokozmos na sebi zadovoljavajući način i apelirao je na "filozofe, kvalifieiranije od mene da razrade teoriju da je cjelovitost umjetničkog djela tip beskonačnosti". Tovey e vu molbu definitivno je uslišalo djelo velikog američkog pjesnika i filozofa Elija Siegela, utemeljitelja estetičkog realizma koji je ustvrdio: "Svijet, umjetnost i vlastitost objašnjavaju jedno drugo: svako je esteticko jedinstvo suprotnosti". Ovo načelo tvori pojmovni most koji ujedinjuje tehničke (i često apstraktne) studije glazbene strukture s teorijama primalaštva koje se bave vrlo ljudskim pitanjem o tome zašto se zanimamo za glazbu. Da bi se osvijetlilo koliko je ključna ideja jedinstva suprotnosti bila za Toveyevu misao te kako je on njoj mislio tehnički, ovaj se članak pobliže bavi opisom Haydnova "Predstavljanja kaosa" u njegovu djelu Essays in Musical Analysis (Ogledi glazbenoj analizi). Takoder je pružen kratak uvid u stavak 'Fantasia' njegova opusa 76, br. 6, jer se na svoj način bavi pomirbom reda i nereda. Članak završava predstavljanjem nove analitičke paradigme za kasnog Haydna, uključujući Stvaranje. Čudnovato je što izgleda da je Haydn u svoj svojoj kasnoj sakralnoj glazbi upotrebljavao jasno "dodekafonsku" tehniku. Glazbene strukture naznačene su na temelju kompletiranja ciklusa kroz "totalnu kromatiku". Upotrebljavajući ovaj strukturni postupak Haydn je više od stoljeća ranije anticipirao ono što je Webern opisao kao tehniku kojom je organizirao takva djela kao što su njegovih Šest bagatela za gudači kvartet, op. 9.

Page Thumbnails

  • Thumbnail: Page 
227
    227
  • Thumbnail: Page 
228
    228
  • Thumbnail: Page 
229
    229
  • Thumbnail: Page 
230
    230
  • Thumbnail: Page 
231
    231
  • Thumbnail: Page 
232
    232
  • Thumbnail: Page 
233
    233
  • Thumbnail: Page 
234
    234
  • Thumbnail: Page 
235
    235
  • Thumbnail: Page 
236
    236
  • Thumbnail: Page 
237
    237
  • Thumbnail: Page 
238
    238
  • Thumbnail: Page 
239
    239
  • Thumbnail: Page 
240
    240
  • Thumbnail: Page 
241
    241
  • Thumbnail: Page 
242
    242
  • Thumbnail: Page 
243
    243
  • Thumbnail: Page 
244
    244
  • Thumbnail: Page 
245
    245
  • Thumbnail: Page 
246
    246
  • Thumbnail: Page 
247
    247
  • Thumbnail: Page 
248
    248